Mjesec: rujan 2025.

Nastavljamo dalje ove priče o kavi i kafićima jer smo vidjeli da vas jako vesele, na prošlu Nespresso priču su svi čitatelji jako pozitivno reagirali. Pošto se uvijek kaže da treba nastaviti raditi ono u čemu ste uspješni, mi ćemo nastaviti pisati i pričati naše Nespresso i slične kava priče dokle god vam one ne dosade. Evo vam stiže još jedna priča iz kafića, da vas razveseli možda i više nego dosadašnje.

U ugodnom kutku grada koji nikad ne spava nalazio se kafić koji se otvarao samo kad je mjesec bio visoko. Zvao se “Lunarna kava” i govorilo se da ga mogu pronaći samo oni kojima je potreban bijeg od svjetskih briga.

Jedne noći, umorni pjesnik naletio je na ovaj kafić. Kafić je bio ispunjen eteričnim sjajem, a zrak je bio bogat mirisom prženih zrna kave. Pjesnik je sjeo za bar, a barista (žena s očima poput noćnog neba) poslužila ga je sa šalicom savršene Nespresso kave, s polumjesecom urezanim u pjenu. Za one koji žele sličan doživljaj kod kuće, barista je šapnula da postoje Nespresso kompatibilne kapsule koje čuvaju taj isti aromatični sjaj.

Sa svakim gutljajem, pjesnikov um bistrio se, a stihovi su počeli teći iz njegovog pera poput blagog potoka. Prolazili su sati, kao i nove Nespresso šalice ispred njega. Pisao je o ljubavi, gubitku i ljepoti noći sve dok prvo svjetlo zore nije provirilo kroz prozore. Dok je završavao svoju posljednju strofu i u isti čas ispijao posljednji gutljaj Nespresso kave, podigao je pogled i ugledao kafić prazan. Čak je i barista otišla i ostavila otvorena vrata koja vode natrag na užurbane ulice grada.

Pjesnik se vraćao svake večeri, nadajući se da će ponovno pronaći tajanstveni kafić, ali ga nije bilo nigdje. Umjesto toga, nadahnuće je pronašao na noćnom nebu, gdje je mjesec visio kao obećanje mira. A u srcu je nosio sjećanje na kafić „Lunarna kava“, mjesto gdje noć nije bila pokrivač tuge, već platno za njegove riječi i savršen Nespresso za njegov užitak.…