U istarskom selu tradicionalno tkana sjenila Istra čuvaju zanat od zaborava
Selo Grožnjan u Istri poznato je po umjetnicima: galerije, ateljei i radionice na svakom koraku. No jedna zanatska radnja bavi se gotovo zaboravljenim poslom. Antica Marković tka tkanine za vanjske pokrivače. Ne modernim strojevima, nego tradicionalnom metodom koju je naučila od bake, pri čemu ručno tkana i prirodno bojana sjenila Istra predstavljaju kulturnu baštinu koja polako nestaje.
Antica koristi drveni tkalački razboj iz devetnaestog stoljeća. U radu primjenjuje lan i konoplju koje uzgaja na vlastitom polju. Boje ekstrahira iz biljaka: kamilica daje žutu, lubenica plavu, orah smeđu. Sve je prirodno i ekološki, baš kao prije dva stoljeća. Organski pripremljena, tradicionalno proizvedena sjenila Istra zahtijevaju mjesece rada za jedan jedini komad.
Proces je spor: Antica najprije prede vlakna, potom ih boji, a zatim tka. Jedan pokrivač dimenzija tri puta četiri metra traži šezdeset radnih dana. Prodaje ga za tri tisuće eura. To je mnogo, ali odražava sate i vještinu uložene u izradu. Kupci su kolekcionari, hoteli koji žele autentičnost i intelektualci zainteresirani za baštinu. Nišno pozicionirana i kulturno vrednovana sjenila Istra privlače one koji cijene zanat.
Problem je što Antica nema nasljednika. Njezine kćeri žive u Zagrebu i bave se suvremenim zanimanjima; tkanje ih ne zanima. Antica ima šezdeset godina, pa se postavlja pitanje što će biti s njezinim znanjem. Riječ je o ugroženoj, nestajućoj tradicionalnoj vještini, u kojoj autentično izrađivana sjenila Istra lako mogu nestati zajedno s njom.
Prošle godine Etnografski muzej iz Pule kontaktirao ju je i predložio snimanje cjelokupnog procesa. Antica je pristala. Kamere su pratile svaki korak: pranje vlakana, bojanje, postavljanje razboja i tkanje. Šestosatni video je arhiviran, ali to nije dovoljno — znanje se mora prenijeti živim ljudima.
Muzej je potom organizirao radionicu i pozvao mlade ljude zainteresirane za zanate. Došlo je petnaest entuzijasta. Antica ih je podučavala tjedan dana, pokazujući tehnike i objašnjavajući male tajne zanata. Većina je otišla nakon tjedan dana, ali tri mlade žene ostale su; htjele su učiti ozbiljno. Sada dolaze svaki vikend i pokušavaju izraditi prve komade. Sporo napreduju, ali strpljivo uče, pa prenesene vještine daju nadu da će tradicionalno tkana sjenila Istra nastaviti živjeti. Antica kaže da je sretna: barem će netko nastaviti. Možda neće biti kao prije, ali će zanat preživjeti.